izlog jeftinih mladića

Danas sam se šišao,

Kod frizera,

U ogledalu gledam,

Ovu bljutavu facu,

Koja me nervira.

I ne kontam,

Kojeg se kurca,

Upucavaju koke,

Ovakvoj goveđoj faci,

Sretna je majka,

Koja ovakvog,

Pobaci.

Znam da serem.

I prdim fazone,

Al' nisam ja,

Jahač za furgone,

Što voze i gaze,

Do romantične oaze.

E, da znaš.

Moj svemire i nemire,

O, kako bih snažno,

Da ti stegnem guzove,

Da ti nešto pričam,

I valjda,

to je  sve.

Glođe me jedna stvar,

Rovari i mori,

Htio sam nešto,

Da napišem o Kori,

Ali ja sam bijedan pjesnik,

I zato Kori, sori.

Baš nikako ne ide,

Od  ruke ovom skotu,

Da opiše tebe,

I tvoju ljepotu.

Znam, šarmiraće te drugi,

I dok padaju kiše,

Neko će drugi slušat',

Kako Kora diše.

Rekla je da će doći,

Ko melem to duša siše,

Rekla je jednom  davno,

I nije došla više.

Samo zajebant stari,

Tjera ga opstanka nagon,

Iz tužne prošlosti neke,

Izvuče jebački fazon.

Kojekakvih budala, podlaca, smutljivaca, kompleksaša i prevaranata, Memišu Hamziću bio je pun racku. Takvih je bilo na tone, na kubike, na razbacivanje.

Pravih ljudi je bilo kao djeteline sa četiri lista.

Memiš se često povlačio u kutiju punu kuhanja, sitne kocke, fudbala i jezičkih metafora u obliku zajebancije, pričice, aforizma ja l' pjesme.

To što se poneko govedo naglavačke ubacivalo u taj njegov imaginarni, a opet terapeutski svijet, nije ga izbacivalo iz sedla nirvane.

Zato, kad upoznate prave ljude, a oni su rijetkost, i na njih nalijećete tako rijetko kao što u prirodi nalazite na dijamante, čuvajte ih. Jer, ako ih izgubite, ne gine vam život sa hijenama.

„Siso moja drugom namijenjena“ – ljuti narodnjak, koji govori o tuZi (tuzi ti) tj. ženki,, koja je otišla u zagrljaj drugom, a k'o nešto njega nije htjela.

*

„Kada jarac kozu mrka, ima ml'jeka da se srka“, duboka filozofija o preživljavanju homosoliterusa iliti urbanog peksina, kome je samoposluga kao sisa majčina.

*

„Oženjen sam, k'o krokodil živim“, još jedna estradna glupost, koja bi se htjela prezentirati kao umjetna koža od skaja do jaja.

*

„Svuda pođi u koaliciju dođi“, himna političkih stranaka, koje se k'o fol svađaju, pa se onda ne svađaju. Bunardžije su za njih meleci neprevaziđeni.

Za malog čovjeka je luksuz kad može što više vremena da provede sa ljudima koje voli, a to bi najrađe radio cijeli život.

Za snoba  je prestiž pojavljivanje na zajebanim mjestima i pozdravljanje slavnih faca.

Za pokondirenu kokošku vizija uspjeha ogleda se u količini cipela  koje su joj kupili bivši ljubavnici (čitaj:hebači).

Za  gadljivog biznismena, koji je lovu napabričio preko prevara i preko kamenjara, luksuz je kad može mirno da odsovi nekoliko sati.

Za političara, luksuz je ako krepa za mandata.

„I tebe sam sit sadako“, najnovija himna prezadovoljnog  puka bez jauka.

*

Kako da se obučete za sezonu proljeće-goveče-ljeto? Krik i usklik mode biće tirkizne gaće na štapu sa neizbježnim tufnama.

*

„Kad kriza zakuca na tvoja vrata“, pjesma koja će nas predstavljati na Pjesmi Evrovizije.

*

„Hajvan mi je večeras po volji“, pjesma jednog gurmana koji je hotio rijet, kako bi rado smazao goveđi but.

*

Ko tebe kamenom s ramena, mora da je sportaš.

„Nećemo o politici“, reče mi moj stari. Sjebah se koliko ga znam, a ne znam ga. Prošao sam sito i rešeto. On nije mrdnuo pedeset kilometara iz svoga svjetonazora, a ima razum i toleranciju kozmopolite.

Pričam danas sa jednim gospodinom koji je nekada bio veliki dišo, veliki uticaj, položaj, lova, pregled igre.

Spao je kurcu za uši, ali još se kofrči misleći da ima šanse. Nula bodova, buraz, al' haj' mu to reci. Iz kurtoazije ga tapšeš po plećima.

Više ne znaš ko su ti stvarni prijatelji.

Samo ne tražite rame za plakanje. Samo ne tražite groblje bivših ljubavi Ne rovarite po prošlosti, niti kopajte rudnike budućnosti.. Ne tražite valute, domaće i strane. A za sve ostalo ste dobrodošli.

P.S.

Ako dugo boraviš u svijetu interesžija, nakon toga svaka ljudska potreba čini ti se sračunata i ciljana.

Fakat, u svijetu hijena ostati ljud, treba imati ograman ud,

Niz rudu rijeku,

Plovih ka rudom moru,

I nabasah na rodnu kuću.

Počeh je maltat'

I blanjat'

I verige joj glanjcat'.

I bljesnu kuća,

Sa čuvarkućom,

Na krovu.

„To je gospodin koji mi se sviđa“, rekla je riđokosa djevojka i kao nonšataltno odmarširala dalje. Dotični „gospodin“ bio je obična zgađena karina, kome je dokurčilo udvaranje, zavođenje, muntanje, pa i kojekakvi maniri i pravipisi.

Riđokosa je mlada pa još ima vremena da pluta na krljuštima naivnosti i bezbrižnosti.

„Gospodin“ je ohrndana olupina, koji kao prevara od života, nema pravo na tu riđokosu, jer je šupak, uhljup, ljenguz i drkadžija.