izlog jeftinih mladića

Jedno vrijeme sam čeznuo da je zguzim. Bila je nedostupna.  Moj voz koji je jurišao na nju je izgorio. Danas me prvi put žvaljnula, i bilo mi to bez veze. Ima nekog dečka, sasvim okej. Ali, taj njen zakasnjeli žvalj, slabo mi pa znači. I ti si prohujala drugarice. Haj, zbog starih vremena još ću te šarmirati, da se osjećaš kao nenadjebiva picoka.

I još neke i još neke, jure kao sjene.

Šarmiramo se neke Slovakinje i ja.

Pa dođoše neke Poljakinje.

Čini mi se da se sa tim Slavenima odlično razumijem. „Hej, Sloveni, još ste živi.“

Jaran Brada je važno rekao, da se vraća ženi i djetetu, i dodao: „A ove dvije ti pazi“. A te dvije su neke njegove hebačice, koje mi eto, kao, jaranski poklanja.

Nakon više godina pojavio se jaran Doktor. Ostao ista hablećina kao što je bio. Vazda šantav, vazda neuredan. Zijanio moj broj mobitela, pa navratio. Kaže, prestao da pije. Još kaže, da će me nazvati da odemo na kafu. To bilo jučer. Nazvao, ali u kurcu.

Još neke jaranike prođu, mahnu u prolazu, pa razgule dalje.

Dođe i jedna bivša. Nekad capi, danas jaranica. Kontam, kako ove žene brzo propadaju.

Čini mi se ponekad da nađem dijamant, ali sam takav da mi se brzo taj dragi kamen pretvori u krečnjak.

Još da me ne drže te zelene oči, i računi za struju, računi za Internet i druge pizdarije, pa gdje bi mi bio kraj.

Nije veliki onaj koji puno uzima, već onaj koji puno daje.

*

Život je čista matematika – jedni se množe, drugi se oduzimaju.

*

Ovako se opravdava jedan lopov: „Dobro, jesam mu ukrao sto maraka. Kada sam ga sutradan sreo, vratio sam mu pedeset. Jebi ga, moram i ja nešto da zaradim.“

*

Reče da će doći. Polako se topi jedan period života. Možda će i da dođe, ali ja znam taj kalajisani bakar je dogorio. Proš'o voz, moja haverice. Čini mi se da je prošao. Sve više sam realista, a to je tako dosadno. Čini mi se da je došlo vrijeme da se nešto promijeni.

NIJE NA CIJENI ŽENA KOJA IMA DOBAR GLAS, VEĆ DOBAR STAS.

*

MUŠKARAC KOJI VISOKO LETI, OBIČNO JE PILOT.

*

ZAŠTO ZA PILOTE KAŽU DA VOZE AVIONE? KAD VIDIŠ STJUARDESE, SHVATIĆEŠ.

*

Priča jedna prostitutka: „Bila sam sa jednim, taj ga je imao do koljena. A jedan Kinez ga je imao manji od mog malog prsta. Bila sam i sa jednim sedamdesetogodišnjakom. Taj je uzeo vijagru i bubačio, valjda, cijeli sat. I još jedan, sa njim sam potrošila 28 kondoma za tri dana.“

Nakon ovog poznanstva, izgubio sam volju da guzim.

Kažu da su klempavi ljudi širokogrudi. Kažu da su ljudi koji imaju riječicu među dva prednja gornja zuba, srdačni.

Pa, kažu da su oni sa visokim čelom i dugim prstima inteligentni.

Osobe sa špicastom bradom da su zle.

Osobe sa tankim usnama da su zlopamtila.

Oni koji imaju oči usađene blizu korijena nosa  ne obiluju prevelikom inteligencijom.

Oni koji se smješkaju, a imaju oznojene dlanove, znak je velike unutrašnje nervoze i straha.

Ljudi koji vas upozoravaju na pravila bontona, ustvari, žešći su primitivci.

Kakav dosadan dan. Pamtim i ljepše prve majeve, ali ovaj proslavih svečano i jadno, tj. radno. Gledao sam kako se ljudi sporo vuku ulicama sa zgužvanim licima, koja liče na prljavu potkošulju obješenu o čiviluk.

Već par dana za mnom se vucaraju dvije njojze. Bile i danas, pa me pozvale da im uzvratim posjetu. Ova jedna me u prolazu ćapi za guz. Pravim se blesav, pa rekoh da će je zbog toga kazniti bog. Mislim da ću otići. Sviđaju mi se hrabre cure. A pizdojke nimukajet.

I pričam sa jednim haverom, na temu: Zašto svi ginekolozi imaju zgodne žene?

A jedna 'vamo iz preduzeća odgovara: „Ja idem samo kod starih ginekologa. Em su iskusni, em ti neće ništa.“

Eto, draga djeco, to je bio moj 1. maj.

Iliti: upoznaj svijet oko sebe da bi manje živio u zabludi.

Pričala nešto: budućnost,

Pričala nešto: romantik,

A ja sam samo klošar,

I zezanja fanatik.

Zamalo da me navuče,

Na porodični ručak,

Bio bih tamo kao,

Među kvočkama mućak.

A ja sam samo lovac,

Što juri kao ker,

Sretan je samo onda,

Kad lovi divlju zvijer.

Zapamti zato dobro:

Da nikad prave lovce,

Što love divlje zvijeri

Ne zanimaju ovce.

Rekla je da će doći,

Ko zna  šta hoće

Zato,

Kulturno mijenjam gaće.

Brijem se što mogu bolje,

Brijem se kao lud,

Brijem samo bradu,

Ali ne utočište.

Šutim da mi je svejedno,

Što me picojka bari,

Šutio bi i ti,

Kad bi je vidio, stari.

Rekla je da će doći,

Negdje iza devet,

Obrisao sam lavabo,

I prljavi veš šutnuo pod krevet.

Bliže se izbori u jednoj maloj, ali zato ponosnoj i napaćenoj demokratskoj zemlji. Stranke se trude da što efektnijim sloganima i što širokogrudijim obećanjima pazare glasove građana.

A građani, ko građani: Ako nema medvjeda koji pleše, dobar je stranački kandidat koji nešto brabonja. Najvažnije je da je zabava džabalesku.

„Ko tebe glasom, ti njega stolicom“, slogan je jedne male stranke koja bi rado u koaliciju sa bilo kojim pobjednikom.

Ultradesničari su poručili da imaju najtvrđu stolicu, što simbolizuje njihove tvrde i beskompromisne političke stavove.

Krajnja ljevica nježna ka sirotinji, obećala je masi, ako pobijedi, „stolicu meHku kao duša, mrtva usta bi je jela“.

Stranke umjerenog centra svojim glasačima, ukoliko pobijede, ponudili su peškeš – stolicu po glavi stanovnika.

U jednom malom simpatičnom selu, gdje žive dvije koze i jedan đuturum, poslanički kandidat je obećao milionske investicije i gradnju najveće i najluksuznije hale u regionu, gdje će biti deponovane najimpresivnije poslaničke stolice.

Đuturum je rekao: „Muštuluk.“

Stereotip jedan:Gledao sam utakmicu Reala i Bajerna. Pobijedila je njemačka vučija disciplina, Realovu preskupu mašinu i pompeznost.

Nijemci su uporni i radišni. To je stereotip koji preovladava o njima u Evropi.

Stereotip dva: Jedan Čeh mi reče: „Vidiš šta mi mislimo o vama? Nakon kraće stanke dodaje: „Na Balkanu nikad neće biti mir.“

Vozi me jedan taksista, i pita: „Odakle si?“

Kažem: „Iz Bosne.“, i ponovi one fatalne riječi onoga Čeha, pa reče, da na Balkanu nikada neće biti mir.

I kontam, i kontam i skontam, da sam najmanje guzio u sazviježđu filozofa.