Vidim kukate nad gorkom sudbinom svojm. Te vam fali para, fali sunca, topli ljudski zagrljaj, fale tablete, fali guzovače, fali žderačine, fali vitkosti, fali krkačine. Sve sami sebični momenti, a niÐe empatije.
Upitajte se kada ste posljednji put dali prosjaku kiflu. Kada ste posljednji put posjetili dom staraca, kada ste zasadili drvo, spasili šporet iz nabujale rijeke, kada ste otišli da počistite prirodu? Svi pričate kako ste jadni, fini, zlatni. I ṣ̌to je jako fino i pohvalno, sažalijevate druge, a neki, napredniji, se pomole da gladni dobiju fišek riže i sjenu palme nad glavom. Ma hajde. Čovjek bi vas na ljut feferon privio. ( I da ne zaboravim: Draga moja, grlim te. Fuj.)
Lijepi i debeli moji, vjerujem vam. Farbanje je mnogima spasilo fruzuru, a presađivanje dlaka je investicija u vječnu ljepotu. O silikonskim sisama i guzovima, da i ne pričam. Nema druge, nego se glancajte da ispadnete u što boljem svjetlu.
Kupio prosjaku nekoliko obroka prije par mjeseci. Zaustavio me na benzinskoj. Interesantan lik, živi u nekom šatorskom naselju, zna gdje je Bosna i kako nas je Klinton sjeb'o sa embargom pa je A.I. po arapskim zemljama letao.
Zadnji put u domu staraca bio ove sedmice. Uvijek imam hrane koju mogu podijeliti, imaju prostoriju sa stolovima za odlaganje, friško, konzervirano. Usput popričam s redovnim kojinse motaju oko zgrade ili po hodnicima i predvorju.
Drvo zasadio prije 30 i kusur godina. Od tada na izletima po prakovima i planinama sigurno još bar tuce jer je sjemenke od voća/ povrća okej na nekim mjestima ostaviti u travi ili da se prime ili divljač pozobe.
Ne spaśavam šporete iz nabujale rijeke. Imam jedan koji još uvijek ne biježi iz kuhinje i radi.
Prirodu, s obzirom da živim u divljini, čistim svaki put kada izađem ispred zgrade jer nam je kućni savijet trenutno haotičan. Iskreno, meni ovo sve neke obične stvari koje i polumrtav čovjek samim življenjem iz dan u dan radi bez planiranja i razmišljanja.
Najviše mi fali topli ljudski zagrljaj bez osuda i predrasuda. Ali sam vanago od karaktera pa me zaobilazi već dugo i proteće hiljadu Nilova dok uspijem iole biti bolji.
Koji je tebi problem od nabrojanog u postu? Il’ si samo standardno nadrkan?
Idem u dnevnu smjenu. Pišem u autobusu, radi zajebancije, uz nešto ironije.
U tom slučaju provjeri da vozaču rade dugmad za otvaranje vrata i da ima onaj neki čekić koji sam po arhivskim papirima tražio. Rudarski Sretno!
Fala, drug. Već sam na poslu.
Mi kukamo nad gorkon sudbinom, ti nad nama
Skroman sam. Ne mogu nad svima.
.
Falil tebi što Tajni?