Nije víc, ali se dešava. Opet sam naletio na onu solidnu gospođu. Gleda, da sam se osjećao nezgodno. Mislim, šta vidi u jednom bezveznjaku kao što sam ja. Pita, gdje radim. Rekoh sebi, budi makar ljubazan, pa sam se potrudio. Samo znam, da dugo više neću u taj dio grada. Fakat ne razumijem. Trudim se da budem nezainteresovan, neprimijetan, flegmatičan. Nisam meÐed, da umišljam da sam lafčina. Takav luksuz ostavljam debilima.
Želim se posvetiti duhovnom životu, gdje dominira piva, rock i fudbal. Tu je sužen prostor za afektivna dešavanja.
Kao da ti je ovaj post kontradiktoran ranijim postovima
Nije.