Ne vjerujem u čuda, ne vjerujem u bajke. Do cilja se dolazi malim koracima, kao što ste u školi učili da pišete, ili učili matematiku. Ništa na preskok, ništa preko noći. I ništa uz euforiju, jer nakon iste dolazi razočarenje. Ni najveći umovi, niti sportisti nisu to postigli, na foliranje, već sistematskim radom, bez potrebe da druge zadive. Ono što je zaista čudo: mali koraci, koji te dovedu do cilja. A tu već nema ničeg tajanstvenog.
p.s.
Ako se pitaš, može li ugursuz da postane bijeli labud, odgovor je: može. Najprije trebaš priznati da si ugursuz, i ne čekati da drugi u tebi vide bijelog labuda.
A ja ovih dana bas kontam da igram nagradnu igru da rijesim neka moja pitanja finacija. Sad slusajuci tebe ispade nista od onog auto sto sam ja vec haman pa registorvao na sebe, samo cekam kad ce to zavrsiti se pa da samo preuzmem.
Da te ohrabrim. NeJma mufte. Kad te pice vide sa novom karom, ima da pomahnitaju. Da ne bude zabune, kara eng. car je auto.
Neke stvari se ne rade, odnosno ne događaju na svjesnom planu, a sve ide prema ostvarenju cilja. Doduše malim koracima i radom, a da cilj ni ne vidiš, ali je poanta mističnija nego što si ti predstavio. Da sve radim samo svjesnim umom i uključenošću vjerojatno ne bih ništa ni postigla!
Ne kaže se džaba “želudac je drugi mozak”. Kad skontaš govor tijela, onda mistika nema mjesta.